U propisu EN 1073-2 doneseni su svi zahtjevi i postupci testiranja za zaštitnu odjeću koja mora štititi korisnika od radioaktivne kontaminacije pri radu odnosno kontaktu s kontaminiranim česticama. Iz propisa EN1073-2 izuzeta je zaštita od ionizirajućega zračenja i zaštite pacijenata od kontaminacije pri dijagnostičnim i/ ili terapeutskim postupcima. 

Propis EN 13034 navodi minimalne zahtjeve glede nepropusnosti tekućina, ponovne upotrebe zaštite odjeće od kemikalija te ograničenja navedenima u kategoriji tipa 6. Propis navodi ograničenu zaštitu od djelovanja tekućih aerosola, raspršenja i laganih prskanja gdje postoji rizik kemijskog djelovanja, koje je definirano kao mali rizik te je tako definiran način ekspoziture, raspršenja ili magle.

Odjeća može pružiti zaštitu za cijelo tijelo kao jednodijelni kombinezon ili dvodijelne odjevne kombinacije, s ili bez kapa ili šilta, s ili bez dodataka za cipele, koji se mogu lako nositi povezano ili bez zaštite dišnih organa. Svaka otpornost ovisna je o koncentraciji kiselina i različitim temperaturama pa je pritom potrebno testirati odjeću s obzirom na izdržljivost.

Standard EN ISO 1149 postavlja metode ispitivanja za zaštitnu odjeću s mogućnošću elektrostatičkog pražnjenja. Odjeća je namijenjena sprječavanju elektrostatičkog napona na ljudima i izbijanja zapaljivih iskra. Upotreba odjeće je obvezna na područjima eksplozivne atmosfere, poput mjesta gdje se pojavljuje smjesa zrak-plin (rafinerije, spremnici) ili smjesa zrak-prah (mljekare, mješalice i transportni sustavi, silosi). Elektrostatičko pražnjenje je moguće samo sa sigurnim uzemljenjem osobe/odjeće, prilikom korištenja antistatičkih zaštitnih cipela prema EN 20345 ili radnih cipela prema EN 20344.

EN ISO 13982-1 je standard koji se odnosi na zaštitnu odjeću za zaštitu od čestica (Tip 5). Ovaj standard postavlja minimalne zahtjeve za odjeću koja je nepropusna za čestice i otporna na prodiranje tvrdih čestica (čestica, tip 5).

Ova odjeća pruža zaštitu cijelom tijelu, što znači da štiti tijelo, ruke i noge, poput jednodijelnih kombinezona  ili dvodijelne odjeće s ili bez pokrivala s vizirom te s ili bez zaštite stopala. 

Međunarodni propis  EN ISO 14116 postavlja zahtjeve za izdržljivost materijala, kombinaciju materijala i zaštitnu odjeću s ograničenom zapaljivošću  kako bi se smanjila mogućnost da se odjeća zapali kada je kratko izložena maloj količini plamena što ugrožava život korisnika.

Osim toga, dodatni su zahtjevi postavljeni za odjeću, uključujući dizajnerske zahtjeve, mehaničke zahtjeve i zahtjeve za označavanje i podatke proizvođača. Kada je uz zaštitu od vatre potrebna i zaštita od topline, tada ovaj standard nije prikladan. Umjesto toga, treba koristiti međunarodni standard ISO 11612.