Propis EN 13034 navodi minimalne zahtjeve glede nepropusnosti tekućina, ponovne upotrebe zaštite odjeće od kemikalija te ograničenja navedenima u kategoriji tipa 6. Propis navodi ograničenu zaštitu od djelovanja tekućih aerosola, raspršenja i laganih prskanja gdje postoji rizik kemijskog djelovanja, koje je definirano kao mali rizik te je tako definiran način ekspoziture, raspršenja ili magle.

Odjeća može pružiti zaštitu za cijelo tijelo kao jednodijelni kombinezon ili dvodijelne odjevne kombinacije, s ili bez kapa ili šilta, s ili bez dodataka za cipele, koji se mogu lako nositi povezano ili bez zaštite dišnih organa. Svaka otpornost ovisna je o koncentraciji kiselina i različitim temperaturama pa je pritom potrebno testirati odjeću s obzirom na izdržljivost.

Ovaj dio standarda EN 61482 određuje postupak ispitivanja materijala i odjeće za toplinski otpornu i protupožarnu osobnu zaštitnu odjeću tijekom rada, koji predstavljaju rizik od stvaranja električnog luka. U tu svrhu u ispitnom krugu koristi se usmjereni ispitni luk za klasifikaciju materijala i odjeće u dva definirana razreda zaštite od luka. Standard EN 61482-1-2 ne usmjerava se na mjerenje zaštitnih karakteristika električnog luka ATPV (1), ELIM (2) ili EBT (3).

Standard EN ISO 1149 postavlja metode ispitivanja za zaštitnu odjeću s mogućnošću elektrostatičkog pražnjenja. Odjeća je namijenjena sprječavanju elektrostatičkog napona na ljudima i izbijanja zapaljivih iskra. Upotreba odjeće je obvezna na područjima eksplozivne atmosfere, poput mjesta gdje se pojavljuje smjesa zrak-plin (rafinerije, spremnici) ili smjesa zrak-prah (mljekare, mješalice i transportni sustavi, silosi). Elektrostatičko pražnjenje je moguće samo sa sigurnim uzemljenjem osobe/odjeće, prilikom korištenja antistatičkih zaštitnih cipela prema EN 20345 ili radnih cipela prema EN 20344.

Standard EN ISO 11611 postavlja metode ispitivanja i zahtjeve za zaštitnu odjeću za zavarivanje i srodne postupke.  Svrha zaštitne odjeće je zaštititi  korisnika od malih kapljica rastaljene metalne legure, kratkotrajnog kontakta s vatrom i toplinom zračenja.

Postoje dva razreda:

Razred 1

Otporan na najmanje 15–24 kapljice rastaljene metalne legure bez povećanja temperature na suprotnoj strani materijala za više od 40 K. Povećanje temperature počinje nakon 7 sekundi. Štiti od manje opasnih zavarivačkih postupaka i situacija s manje kapljica rastaljene metalne legure i nižom toplinom zračenja.

Razred 2

Otporan na najmanje 25 kapljica rastaljene metalne legure bez povećanja temperature na suprotnoj strani materijala za više od 40 K. Povećanje temperature počinje nakon 16 sekundi. Štiti od opasnijih tehnika zavarivanja i situacija s više kapljica rastaljene metalne legure i povećanom sevalnom toplinom.

Značenje slovnog koda A: A1 = izložena površina 10 sekundi | A2 = izložen rub 10 sekundi

Standard EN 11612 postavlja zahtjeve prema izdržljivosti  zaštitne odjeće od fleksibilnih materijala namijenjene zaštiti tijela korisnika od topline i/ili plamena (ruke nisu zaštićene). Zahtjevi učinkovitosti primjenjuju se na širok spektar radnih aktivnosti gdje može doći do kratkog kontakta s plamenom i kada je korisnik izložen toplini zračenja, konvekciji, kontaktnoj toplini i/ili kapljicama rastaljene metalne legure.

Odgovarajuće razine izdržljivosti proizvoda možete pronaći u njegovom opisu.